Dizajn plakata za Građansku inicijativu Slavonski Brod(Foto: Tomislav Alaber)Plakat (od riječi plak mrlja, krpica) je pisana, crtana, grafički umnožena obavijest nalijepljena ili izvješena na javnim mjestima. Sadržaj i tekst su usmjereni na što upadljivije djelovanje. Likovno-tematski elementi redovno se stiliziraju odnosno reduciraju na bitno, a u primjeni boja teži se za što jačim kolorističkim efektom.
U kompoziciji plakata slova igraju ravnopravnu ulogu, zajedno sa slikom; ali, obično se ne uzimaju jednaki omjeri slike i teksta (50-50%) kako ne bi došlo do neodlučnosti pogleda što je važnije, već je omjer obično 70-30% kako bi se uspostavila dominanta. Slova moraju biti dovoljno velika i čitka da bi ih konzumenti mogli registrirati brzo, u prolazu šetnjom, autom, tramvajem i sl.
Povijest plakata:
U rimsko doba obavijesti se ispisuju na zidove ili na drvene pločice; Plinije ml. spominje slikara Klaud koji je takve pločice oslikavao i na njima ispisivao imena glumaca. U Srednjem vijeku plakati se ispisuju rukom, a pojavom tiska ulazi u širu upotrebu. U 16. st. javlja se kao letak manjeg formata s tekstom i ilustracijama u drvorezu ili bakrorezu.
U 17. i 18. st. česti su u Engleskoj i Francuskoj politički letci s karikaturama. U 19. st. litografske plakate u Francuskoj rade H. Daumier, P. Gavarni i Grandville. Od 1866. francuski slikar i grafičar Jules Cheret usavršava u Parizu tehniku višebojne litografije i stvara novi stil plakata, elegantan i duhovit. Poznat je po svojim prpošnim ženskim likovima, po njemu i danas poznajemo izraz "šeretski". Henry de Toulouse Lautrec je prva osoba kojoj možemo zahvaliti shvaćanje plakata kao "ulične slike", što je postigao dodatno razvijajući tehniku litografije, grafičku tehniku plošnog tiska. Litografski predložak radi se na uglačanom kamenu, koji zbog svoje tvrdoće izdržava velike edicije (ukupni broj otisaka) bez deformacije crteža, što nije slučaj sa drugim tehnikama (bakrorez npr., ili drvorez) na kojima zbog jakog pritiska preše crteži ubrzo gube kvalitetu.